U prvoj radionici – igraonici prošle subote naši najmlađi školarci su početno upoznali jedni druge, a onda i Abrahama te s njim krenuli Božjim putom, putom vjere. Ove su subote, nakon uvodne igre s animatorima mladih, zajedno s drugim Božjim prijateljem Mojsijem otkrivali tko je taj silno veliki i beskrajno dobri Bog koji se brinuo za Mojsija i njegov narod, a skrbi i za nas danas.
Mojsije vidi “grm sav u plamenu, a ipak ne izgara” (Izl 3,2). Kada je znatiželjno htio prići bliže da vidi što je to, čuo je glas: “mjesto na kojem stojiš sveto je tlo” (Izl 3,5). I mi trebamo biti svjesni da kad dolazimo u crkvu na sv. misu, na vjeronauk, na pobožnost, na molitvu – da dolazimo ustvari Bogu, stupamo na sveto tlo – jer gdje je Bog tu je svetost.
Mojsije je razgovarao s Bogom, pitao ga tko je on i koje mu je ime pa dobio odgovor: »Ja sam koji jesam«, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: »Ovako kaži Izraelcima: ‘Ja jesam’ posla me k vama.« Dalje je Bog Mojsiju rekao: »Kaži Izraelcima ovako: ‘Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama’ (Izl 3,14-15).
Mojsije je trebao iskazati štovanje Bogu pa su se i naši najmlađi poklonili i molili, zapisali svoje molitve i “zapalili” grm svojim plamenovima koje su sami načinili.
Kako je važno doći Bogu, upoznavati ga i slušati njegovu riječ te mu izreći svoje molitve.Bog nas voli i dat će nam ili napraviti za nas ono što nam stvarno treba. Samo je važno da mu mi vjerujemo i napravimo ono malo što od nas traži, a on će svoje sigurno napraviti, pa bilo to čak i čudo. Po Mojsiju koji mu je vjerovao, Bog se pobrinuo ne samo za njega, već i za izraelski narod – čudesno ih je izveo iz ropstva u slobodu i doveo u obećanu zemlju. Isus, Sin Božji nas je iz ropstva grijeha svojom smrću na križu oslobodio i poveo nas u nebesku domovinu.
